(Ovaj tekst čini najvećim dijelom skraćeni dio poglavlja „Povijest hrvanja u Hrvatskoj“ iz udžbenika Kineziološkog fakulteta „Primjena hrvanja u ostalim sportovima“, grupe autora Marić, Baić i Cvetković, iz 2007. godine. Povjerenstvo za znanstvenu literaturu i izdavačku djelatnost Kineziološkog fakulteta odobrilo je stavljanje dijela teksta iz udžbenika na internetsku stranicu HHS-a, a njegovo daljnje kopiranje i korištenje nije dozvoljeno bez njihove pismene suglasnosti.)
Pojava sportskih oblika hrvanja u Hrvatskoj podudara se sa stvaranjem sokolskih društava i prvi začeci hrvačke aktivnosti zabilježeni su 1874. godine. Članovi Sokola bavili su se sportskom gimnastikom i tjelesnim vježbanjem, a mogli su se baviti i teškom atletikom (dizanje utega, hrvanje, boks, mačevanje). Na poticaj dr. Franje Bučara, inicijatora osnutka mnogih sportskih društava u Zagrebu, neki su se članovi povremeno bavili i hrvanjem. Od 1982. godine, kada je odlukom Zemaljske vlade, Odjela za bogoštovlje i nastavu, uvedena gimnastika u pučke škole kao obvezan predmet po 30 minuta svakoga dana, u višim su se razredima učili i elementi hrvanja. Poslije povratka sa školovanja iz Švedske 1892. godine, dr. Franjo Bučar pokreće akciju da se modernizira nastava tjelesnog vježbanja u školama i sportskim organizacijama. Najvažnija je bila organizacija dvogodišnjeg tečaja za učitelje gimnastike na srednjim školama. Tečaj je trajao od 1894. do 1896. godine i na njima se učilo dosta hrvačkih tehničkih elemenata.
Godine 1896 Miroslav Ostojić prevodi djelo M. Zetlera u kojemu su, između ostalog, dana i hrvačka pravila. Javlja se veliki interes za hrvanje, a pojavljuju se i brojni natjecatelji profesionalci.
Zadarski “Narodni list”, splitski “Pučki list”, sarajevski “Narodni dnevnik”, splitska “Sloboda i jedinstvo” te zagrebački “Obzor” i “Hrvatski sokol”, pisali su u razdoblju od 1902. do 1913. godine jako puno o profesionalnom hrvanju, tada najpopularnijem sportu u Europi, a najviše o nastupima Ante Tomaševića, hrvatskog junaka i svjetskog atlete. Prema tim izvorim (Milas, 1990), Tomašević je bio prvak Austro-Ugarske Monarhije od 1902. do 1905. godine te najbolji hrvač svijeta u hrvanju grčko-rimskim stilom.
Nakon 1905. godine elementi hrvanja ušli su u satove tjelesnog vježbanja u svim školama Hrvatske i Slavonije kao obvezna građa. Da bi se moglo uspješno predavati, hrvanje je uključeno u sve seminare koje je provodilo Društvo učitelja gimnastike Hrvatske i Slavonije.
Prvi osnivač i utemeljitelj teškoatletskog sporta u Hrvatskoj bio je grafički strojar Maks Leidinger, koji je 26. prosinca 1905. godine u Zagrebu osnovao i Hrvački klub Atlas. Leidinger je boravio i radio u Brnu od 1901. do 1904. godine i kao član Hrvačkog kluba Helas, u kojemu je trenirao čuveni europski prvak Frištenski, puno je naučio o hrvačkom sportu.
Slika 1. Maks Leidinger (1880-1963). Osnivač prvog teškoatletskog kluba na tlu Hrvatske 1905. godine
Na osnovi analize povijesnih podataka (Sviben, 1991) zaključeno je da je Milan Gredeli najzaslužniji predstavnik hrvačkog sporta prije I. svjetskog rata. Milan Gredeli je uz pomoć svojih suradnika, 1910. godine osnovao hrvačku školu, a 1911. godine zajedno sa Sušinom i Ratkovićem osnovao je i Teškoatletski klub Croatia u Zagrebu. Za vrijeme I. svjetskog rata gasi se hrvačka aktivnost, ali odmah po njegovu završetku intenzivno se osnivaju hrvački klubovi u našoj zemlji. Već 1920. godine, osim kluba Croatia, bile su registrirane teškoatletske sekcije u Građanskom, Concordiji i HAŠK-u. TAK Hercules osniva se 1921 godine, TAK Sisak 1922. godine te TAK Makabi 1923. godine.
Slika 2. Teškoatletski sportski klub Croatia (sjede slijeva): Franjo Filipović, Joco Vrbanić, Pero Kopp, Luka Ferus – predsjednik kluba (stoje u prvom redu) Josip Marof, Rudolf Vrhovec peti u redu, Milan Oster šesti u redu (ostali nepoznati)
U Vinkovcima 1924. godine osniva se TAK Obrtna omladina, a 1925. godine Viktorija u Sušaku i Olymp u Osijeku. Na Prvenstvu Europe 1927. godine prvi put su nastupili hrvači iz Hrvatske. Blaž Vojvodić nastupio je u pero, Miroslav Metzner u lakoj i Đuro Kren u teškoj kategoriji. Od 1932. godine održavaju se prvenstva Balkana, na kojima su najviše uspjeha imali Palković, Moguljak, Deluka, Janeš, Tot, Fišer i Metzner iz Zagreba.
Slika 3. Romeo De Luka 1940. godine postaje prvak Balkana u kategoriji do 72 kg.
Jugoslavenskim teškoatletskim savezom između I. i II. svjetskog rata rukovodili su kadrovi iz Hrvatske, sve do njegovog raspada. Godine 1941. proglašena je Nezavisna Država Hrvatska. Nakon demobilizacije hrvatskih hrvača ponovno započinje aktivnost u klubovima. U tom periodu održano je više međunarodnih natjecanja sa Madžarskom, Slovačkom, Italijom i Austrijom.
Slika 4. Hrvatska reprezentacija koja je nastupila protiv reprezentacije Italije 1942. godine u Zagrebu (slijeva) Oster, Šestak, Moguljak, Pongratz, Mrkus, Metzner, Milković, Gerovac (ostala dvojica nepoznata)
Hrvanje slobodnim načinom u Zagrebu rađa se 1947. godine, kada na čelo odbora za hrvanje pri Fiskulturnom savezu Hrvatske dolazi Rikard Bukovac. On je istovremeno i kao trener preuzeo Hrvački klub Jedinstvo i uveo slobodni način hrvanja, koji je naučio za vrijeme svog boravka u Francuskoj. Teškoatletski savez Hrvatske osnovan je 1949. godine na inicijativu Ostera, Katalinića i braće Begač. Te su se godine organizirala brojna prvenstva juniora u oba načina hrvanja te ekipna prvenstva. Na državnom prvenstvu 1950. godine u Beogradu, hrvatski hrvači zauzimaju 6 prvih mjesta od mogućih 8. Prvenstvo Hrvatske u slobodnom načinu za seniore održano je u Zagrebu 1951. godine, a 1952. godine i za juniore. Prvo pojedinačno Prvenstvo Jugoslavije u hrvanju slobodnim načinom za seniore održano je 1953. godine također u Zagrebu, a hrvatski hrvači zauzeli su sva prva mjesta. Na Prvenstvu Balkana održanom 1958. godine u Bukureštu, Mirko Knjaz i Marijan Malović osvojili su brončane medalje, što je prvi međunarodni uspjeh naših hrvača u hrvanju slobodnim načinom.
Rane šezdesete godine za hrvački su sport značajne po mnogo čemu. Prvo se na Visoku školu za fizičku kulturu upisuju vrhunski hrvači Josip Marić i Milivoj Žganec, a kao predavač djeluje profesor Branimir Sviben. Titula ekipnog prvaka države u hrvanju klasičnim načinom po prvi put dolazi u Hrvatsku, a osvaja je TAK Varteks iz Varaždina 1961. godine. Taj isti uspjeh klub ponavlja i 1969. godine.
Slika 5. TAK Varteks iz Varaždina 1968/69. godine (sjede slijeva) Vujadin Kojić, Milan Špalj, Ladislav Baškaj, Ivan Runac, (stoje slijeva) Martin Lukavečki, Juraj Mikac, Stjepan Fajfarić, Pavao Magdić i Pavao Jerešić.
Prvu hrvačku školu za dječake pri Savezu fizičke kulture Hrvatske (SFKH) s točno definiranim dvogodišnjim planom i programom rada osniva profesor Branimir Sviben 1966. godine, a profesor Josip Marić obnaša u toj školi funkciju amaterskog tajnika i trenera. Po uzoru na prvu eksperimentalnu školu u Zagrebu, diljem Hrvatske započinje se raditi u mnogim hrvačkim klubovima s dječacima. Josip Marić 1968. godine osniva hrvačku školu za dječake u TAK Sljeme u Sesvetama, Josip Cvetko u Puli, Ivan Runac u Varaždinu i Vladimir Sekulić u Petrinji. Sustavan rad u Hrvatskoj, koji je započeo 70 – tih godina 20.st., a nastavljen je i u sljedećem razdoblju, počeo je davati rezultate. Sve je više osvojenih odličja na saveznim i međunarodnim natjecanjima za kadete, juniore i seniore. Uz M. Nenadića, najtrofejnijeg hrvača bivše Jugoslavije, u Petrinji započinje svoj put u svjetsku elitu i M. Petković, olimpijski pobjednik iz Montreala, te u Zagrebu I. Frgić, srebrna medalja iz Montreala.
Slika 6. Čedomir Cvetković (kleči prvi slijeva), jedan od trenera sa perspektivnim mladim hrvačima Jugoslavije u sportskom centru na otoku Badija gdje su održavani mnogi trenerski tečajevi te pripreme hrvača za velika međunarodna natjecanja.
Kroz rad u sportskim školama i kampovima prošli su mnogi kvalitetni hrvači kao S. Koletić, D. Lukić, D. Brozović, V. Lisjak, E. Trauber, J. Pavišić, S. Damjanović, T. Vukelić, M. Miketek, D. Crnobrnja i B. Ban. Ipak, svakako treba zapamtiti Vladu Lisjaka, olimpijskog pobjednika 1984. godine u Los Angelesu, Slavka Koletića, srebrna medalja sa Svjetskog prvenstva 1970. godine iz Edmontona, Karla Čovića, srebrna medalja iz Modene 1969. godine i Josipa Čorka , najuspješnijeg hrvača Hrvatske i u seniorskoj i u veteranskoj kategoriji.
Slika 7. Josip Čorak, prvak Europe 1969. godine iz Modene, srebrna medalja na Olimpijskim igrama 1972. iz Münchena, prvak Mediterana i višestruki svjetski prvak u slobodnom i klasičnom načinu za veterane.
Na taj način udareni su čvrsti temelji za razvoj hrvačkog športa u Hrvatskoj koji su urodili plodom. Ljetne sportske škole na otoku Badija obuhvaćaju dobne skupine dječaka, kadeta, juniora i omladinaca, a ujedno služe kao vježbaonice za praktičan rad u okviru tečajeva za školovanje trenera hrvanja Hrvatske slijedeće dvadeset i tri godine (do početka Domovinskog rata u Hrvatskoj 1991. godine). Svu brigu oko školovanja kadrova i oko hrvačkih sportskih škola na sebe preuzima prof. Josip Marić sa suradnicima Marijanom Malovićem, Vladimirom Sekulićem i Čedomirom Cvetkovićem.
Valja skrenuti pozornost na jedan apsurd da kolijevka svih sportova, a posebice hrvanja, grad Zagreb, unatoč mnogobrojnim vrhunskim hrvačima, nikada do 1971. godine nije ima o ekipnog državnog prvaka. Na temelju te činjenice bivši prvak Jugoslavije u perolakoj kategoriji, ekonomist Josip Barišić, 1970. godine, kao direktor kluba OTAK Lika dolazi na ideju da se formira hrvačka ekipa koja će gradu Zagrebu donijeti željenu titulu. Što je planirano 1970. godine, učinjeno je 1971. godine i ponovno 1975. godine. Vrsni ekonomist sa suradnicima pokreće natjecanje Kup europskih prvaka u hrvanju klasičnim načinom, na kojem OTAK Lika dva puta osvaja treće mjesto, 1972. i 1975. godine.
Slika 8. Hrvački klub Lika 1971. godine (slijeva): Vojo Đorđević, Ivica Frgić, Rade Sekulić, Franjo Balažević, Josip Marić, Branko Šupica, Živojin Konstantinović, Miroslav Maras, Milan Špalj i Josip Čorak.
Slika 9. Hrvački klub Gavrilović iz Petrinje 1970. godine (u donjem redu slijeva): Blažo Petrov, Božo Šestić, Slavko Koletić, Dragi Panov, Franjo Pereković; (u gornjem redu): „tehniko“ Mirko Kosmat, Mirko Jančić, Ivica Ljubanović, Momir Petković, Milan Nenadić, predsjednik kluba Zvonko Rudelić, trener Vladimir Sekulić.
Hrvački klub Gavrilović iz Petrinje osvaja naslove državnog prvaka 1970. i 1972. godine. Nakon toga nastaje podjela hrvačke lige na istok i zapad (od 1976. do 1980. godine). HK Gavrilović ponovno osvaja naslove 1985., 1988., 1989. i 1990. godine.
Od 1976. do 1982. godine naglo pada kvaliteta momčadskog hrvanja u gradu Zagrebu, iako je kao rezultat dugogodišnjeg i sustavnog rada vidljiv snažan rezultatski napredak hrvatskih hrvača u svim dobnim kategorijama. Mladi hrvači iz Hrvatske Damir Brozović i Bogdan Poštić osvajali su naslove juniorskih prvaka svijeta, a Vlado Lisjak osvaja dvije brončane medalje, a kao senior 1984. godine i zlato na Olimpijskim igram u Los Angelesu.
Slika 10 i 11. Vlado Lisjak (olimpijski pobjednik 1984. godine u Los Angelesu)
Na zahtjev hrvača, predsjednik Hrvačkog saveza Zagreba Josip Marić, formira inicijativni odbor u sastavu: Pave Kosović, Josip Marić i Slavko Podgorelec za izradu normativnih akata i pripremanje osnivačke skupštine novog kluba. Godine 1983. formiran je Rvački klub Zagreb – Velebit. U sezoni 1984/85. ulazi u I. saveznu hrvačku ligu i osvaja peto mjesto, a već sljedećih godina stalni je konkurent za naslov prvaka.
Slika 12. Hrvački klub Zagreb – Velebit (u donjem redu slijeva): Dubravko Radočaj, Dragutin Crnečki, Željko Popović, Zoran Pintarić, Nenad Levačić, Darko Rogalo, Davor Jakubek, Tvrtko Jakšić, Predrag Mazinjanin; (u gornjem redu): Darko Gavrić, Željko Pjaca (trener kluba), Davor Lukić, Ivan Ivančić, Danko Šunić, Franjo Horvat, Mato Zirdum i Andrija Lukač.
Ova mlada momčad, zajedno s RK Gavrilović dominira hrvanjem u bivšoj Jugoslaviji te 1990. i 1991. godine osvaja neslužbenu titulu ekipnog – pojedinačnog prvaka Jugoslavije (najveći broj osvojenih prvih, drugih i trećih mjesta). Tijekom svih ratnih godina RK Zagreb – Velebit odigrao je vrlo važnu ulogu matice oko koje su se skupljali hrvači iz razorenih i opustošenih dijelova Hrvatske.
Trojka trenera, Josip Marić, Željko Pjaca i Vlado Lisjak koja je tijekom Domovinskog rata obnašala dužnost izbornika i trenera hrvačkih selekcija, obavljajući naizmjence svoje dužnosti u dvorani i na ratištu, dobila je povjerenje za novi mandat od 1996. do 2000. godine. U svoj sastav Trenerska komisija uključuje i mr.sc. Matiju Aračića za suradnju sa Hrvatskom vojskom, mr. sc. Čedomira Cvetkovića za suradnju sa Fakultetom za fizičku kulturu (danas Kineziološkim fakultetom) i održavanje slobodnog načina hrvanja.
Nakon proglašenja nezavisnosti Republike Hrvatske naši hrvači postižu prve zapažene rezultate na velikim natjecanjima. Na Mediteranskim igrama u Bariju (1997. godine), Mario Miketek osvaja srebrnu medalju u hrvanju slobodnim načinom, a Stipe Damjanović brončanu u hrvanju grčko-rimskim načinom. Uspješno se organiziraju 2. svjetske vojne igre (1999. godine) u Hrvatskoj, na kojima je bilo zastupljeno i hrvanje. Na tome velikom natjecanju srebrnu medalju osvaja Josip Pavišić, a brončanu Tomislav Vukelić. Uspješno organiziramo i Svjetsko prvenstvo za veterane (2000. godine), a naši hrvači veterani iz godine u godinu postižu svjetske rezultate. Među naše najuspješnije veterane sa svjetskim medaljama ubrajaju se Josip Čorak, Zdravko Pekeč, Branko Prpić, Slavko Koletić, Zvonko Erak, Pavle Zrnić, Stjepan Ferenčak i drugi.
Tih godina otvara se sve veći broj novih hrvačkih škola po postojećim klubovima, pokreće se međunarodna kadetska liga te ljetna škola hrvanja u Dugoj Uvali – po uzoru na nekadašnji sportski centar Badija.
Godina 2005. vrlo je uspješna za naše hrvače; prvo Neven Žugaj osvaja brončanu medalju na Europskom seniorskom prvenstvu u Bugarskoj, prvu seniorsku medalju na velikim natjecanjima od samostalnosti Republike Hrvatske, da bi kasnije iste godine Siniša Hogač osvojio brončanu medalju na Europskom prvenstvu za kadete u Albaniji.
Slika 13. Siniša Hogač ( u sredini) brončani sa kadetskog EP-a u Tirani (Albanija) 2005. godine zajedno s ekipom.
Slika 14. Neven Žugaj brončani na seniorskom EP u Varni (Bugarska) 2005. godine
Na I. Igrama mladih zemalja jugoistočne Europe (za hrvače do 17 godina) održanom u Grčkoj 2007. godine, Hrvatska osvaja ekipno 2. mjesto iza Turske. Na tome natjecanju Marko Koščević osvaja zlatnu, Ivan Mihalj srebrnu, a Ivan Kranjčević, Dominik Etlinger i Martin Bešenić brončane medalje. Iste godine formira se pri Hrvatskom hrvačkom savezu i Odbor slobodnog načina hrvanja i hrvanja za žene. Odbor je nastao kao posljedica sve većeg razvoja ovoga načina hrvanja u Hrvatskoj. Hrvači slobodnog načina hrvanja postižu sve bolje rezultate na međunarodnim natjecanjima, a pojedini klubovi počinju slati svoje hrvače i na pripreme slobodnog načina hrvanja u Mađarsku, Bugarsku i USA. U slobodnom načinu hrvanja posebno se počinje isticati i rad sa djevojčicama, koje u treninge počinje uključivati sve više klubova u Hrvatskoj.
- godine pri Hrvatskom hrvačkom savezu formira se i Hrvatski grappling odbor zadužen za razvoj ovoga načina hrvanja, priznatog od Svjetske hrvačke federacije FILA-e.
Na međunarodnom planu, 2008. godina rezultatski je jedna od najuspješnijih do tada. Dominik Etlinger osvojio je brončanu medalju na Europskom prvenstvu za kadete u Latviji. Također, Hrvatska je bila domaćin 26. Svjetskog vojnog prvenstva u hrvanju, a na tome natjecanju braća Žugaj ostvaruju veliki rezultat. Neven Žugaj osvaja zlatnu, a Nenad Žugaj brončanu medalju.
Slika 15. Dominik Etlinger brončani sa kadetskog EP –a u Daugavpilsu (Latvija) 2008. godine.
Slika 16. i 17. Brončani Nenad i zlatni Neven Žugaj sa 26. Svjetskog vojnog prvenstva u hrvanju održanog u Solinu 2008. godine.
2009 godine hrvatski hrvači nastavili su uspješan niz; prvo je Dominik Etlinger u Zrenjaninu osvojio zlatnu medalju u kategoriji do 63 kg na kadetskom Prvesntvu Europe, da bi na Mediteranskim igrama u Pescari naši seniori osvojili dvije medalje; Nenad Žugaj osvojio zlatnu medalju u kategoriji do 84 kg, a Neven Žugaj brončanu medalju u kategoriji do 74 kg.
Slika 18. Zlatni Dominik Etlinger, na na pobjedničkom postolju na Prvenstvu Europe za kadete u Zrenjaninu 2009. godine
Slika 19. Zlatni Nenad Žugaj i brončani Neven Žugaj na Mediteranskim igrama u Pescari 2009. godine (uz njih su još trener reprezentacije Vlado Lisjak i Danijel Janečić, koji je osvojio 5. mjesto).
- godina je najuspješnija godina za hrvatsko hrvanje od samostalnosti; osvojili smo 4 medalje, i to, što je posebno važno naglasiti, u svim uzrasnim skupinama.
Kristijan Šimatić, hrvač HK Gavrilovića iz Petrinje osvojio je brončanu medalju na kadetskom Prvenstvu Europe održanom u Sarajevu. Dominik Etlinger u svojoj prvoj juniorskoj godini postao je juniorski viceprvak svijeta, osvojivši srebrnu medalju na juniorskom Prvenstvu svijeta u Budimpešti. Tonimir Sokol osvojio je brončanu medalju na seniorskom Prvenstvu Europe održanom u Bakuu, dok je Nenad Žugaj osvojio povijesno treće mjesto i brončanu medalju na seniorskom Prvenstvu svijeta u Moskvi!
Slika 20. Brončani Tonimir Sokol na seniorskom Prvenstvu Europe u Bakuu, Azerbaijan 2010. godine
Slika 21. Brončani Kristijan Šimatić na strunjači na kadetskom Prvenstvu Europe u Sarajevu 2010. godine
Slika 22. Srebrni Dominik Etlinger u finalnoj borbi s Rusom Labazanovim na juniorskom Prvenstvu svijeta u Budimpešti 2010. godine.
Slika 23. Srebrni Dominik Etlinger na pobjedničkom postolju na juniorskom Prvenstvu Europe u Budimpešti 2010. godine.
Slika 24. Nenad Žugaj na pobjedničkom postolju na
seniorskom Prvenstvu svijeta u Moskvi 2010. godine.
Slika 25. Nenad Žugaj s osvojenom brončanom medaljom
na seniorskom Prvenstvu svijeta u Moskvi 2010. godine.
- godine hrvači nastavljaju s velikim uspjesima, gdje posebno moramo izdvojiti Nevena Žugaja, koji je osvojio brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu za senioru održanom u Istanbulu u rujnu te godine, te tim plasmanom ujedno izborio direktan plasman odnosno vizu za nastup na Olimpijskim Igrama u Londonu 2012. godine.
Moramo napomenuti da je to prvi puta da je jedan hrvatski hrvač direktno izborio svojim uspješnim nastupom odlazak na Olimpijske Igre u London, iako je Petrinjac Stipe Damjanović bio prvi hrvatski hrvač koji je s pozivnicom nastupio na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine,
Slika 26. Neven Žugaj s osvojenom brončanom medaljom
na seniorskom Prvenstvu svijeta u Istanbulu 2011. godine.
NAPOMENA:
Molimo sve one koji uoče da u ovome tekstu postoje određeni propusti, da o njima izvijeste nekoga od profesora s Kineziološkog fakulteta – predmet Hrvanje. Ovdje smo predstavili samo dio poglavlja „Povijest hrvanja u Hrvatskoj“, koji je objavljen u udžbeniku Kineziološkog fakulteta „Primjena hrvanja u ostalim sportovima“, autora Marić, J., Baić, M., Cvetković, Č., iz 2007. godine.
Bili bismo jako sretni kada bi svi oni, koji posjeduju slike ili neke druge zanimljive materijale vezane za povijesti hrvanja u Hrvatskoj, mogli ili željeli ih ustupiti na korištenje profesorima s Kineziološkog fakulteta – predmet Hrvanje. Naime, na Kineziološkom fakultetu pokušava se napraviti arhiva slika i ostalih materijala vezanih za Povijest hrvanja u Hrvatskoj.